Šta su me naučili moji djedovi

Tako me naučio deda-Čovjek uvijek mora imati nešto sa strane,za nedajBože,šta znaš šta se sutra može desiti. On je naučen da se plaširatova i siromaštvai velikih vjetrova.Jedne večeri vjetar je došao po krov kućeu kojoj je živio kao dječak.Malo se sjeća,majka ga je jedva spasila. Otac mu se skrivao po šumamau Drugom svjetskom ratu.Godine su… Continue reading Šta su me naučili moji djedovi

Zauvijek fosil tvojih pjesama stoji na mome srcu okamenjen

Slutim da si snioravnicu, tambure i Panonsko moretog jutra kada je poletio crni golubdahom sna nošen na tvoj dlan.Slutim da si sniosmotuljak kose plave,možda i malog Ciganima sa violomi perom u šeširu,možda i onog pijanog VasuI njegove konje vrane po livadi razigrane.Slutim da si snioBačku, Banat i Srem,nežnu, belu legijukako juriša na grad,u srebro okovan… Continue reading Zauvijek fosil tvojih pjesama stoji na mome srcu okamenjen

Perzeidi

Ponekad volim to što si otišao.Pomalo mazohističkigrlim ovu tugu što je ostala,dvije neiskorištene vozne karte za Lenjingradi fotografiju crnog psa.Hodam kao po iglama,osvrćem se na ulici,sve mislim, tu si, iza menei ako ubrzam hod, nećeš me stići.Bojim se da napustim ovaj grad.Ne idem nikudai zaobilazim kolodvorekao da su šugavi.Sve mislim, doći ćeš baš tog danakada… Continue reading Perzeidi

Lisboa

Sve je poezija: Svi požari u meni, svi potresi, svi ratrovi, nestanak struje, vode i prevoznih sredstava, granatiranje slobodnih teritorija pod mojim ključnim kostima, migracije, signalne sirene za vazdušni napad nedostajanja, stanje elementarne nepogode kada t enema, a nema te već dugo, predugo, toliko da sam prerasla neke ljubavi, kao cipele i neke snove sam… Continue reading Lisboa

Slučajnosti

Ljubiti purpurno predvečerje u tvojim očimausnama od višanjai srcem od stihovahtjela bihraširiti ruke dovoljnoda u njih stanu sve ćelije tvog postojanjaodavde do zvijezdai nazadvoljeti sve tvoje borezube i kosuprstima ti na leđimaispisati koordinate vlastite dušezapletene u talasimau očima tvojim staritihtjela bihod podlaktica jastuke tkatiza tvoje šećerne snovei pojaseve za spasavanjekada te obuzmu noćne morevoljeti tvoje… Continue reading Slučajnosti

Munje

Sve će ovo jednom proći i onda će nebo ponovo biti plavo, a moje olovne ruke neće biti teške na tvojim ramenima. Jutros sam opet uobrazila da sam pjesnik. Išla sam od zida do zida, od oblaka do oblaka, od zvijezde do zvijezde i nosila tovar riječi od pamuka i grožđa, ružičaste kiše i plavobijelog… Continue reading Munje