Fosilni ostaci ljubavi

Ako zaspim prije tebe i sakrijem se u plavo, nebesko uho, u njedrima neka ti ostane pjesma divljih ptica što su ispod moje grudne kosti sazidale gnijezda i učile potomke da lete do tvojih očiju. Sve moje divljine postale su tvoje pleme što pleše oko vatre, odijeva se u kožu bizona i hrani živim mesom.… Continue reading Fosilni ostaci ljubavi

Za koga ste večeras lijepi, a prazni?

Eto šta ti je život, mače. Na kraju uvijek moraš sebi opraštati sve što si oprostio drugima. Ponekad se karte podijele tako da neki džoker završi kod đavola i to bude baš onaj koji ti treba. Stvar je da imaš hand bez džokera, ali ko barem jednom u životu nije tražio đavla? Od februara pokušavam… Continue reading Za koga ste večeras lijepi, a prazni?

Gradovi od papira

Mon amour,nema jakih,postoje samo žene koje prekrajaju slabostioblače ih naizvrat da izgledaju kao snaga,prekrajaju srcei kičmui ruke.Pod rebrima nosim stotine trulih tuga,grobove ruskih pjesnika,suncokreteprirodne nepogode, seoske vašarei violine.Sasvim sam ubijeđena se rađaju zmajevitačno ispod moje vratne arterijei da mogu golim rukama pomjeriti planine,hodati po ekserima bosazbog tebei raširiti dlanove dovoljno da na njih stanusva tvoja… Continue reading Gradovi od papira

Kako voljeti ženu koja se trebala roditi kao dječak

Moj otac ima tri kćerkei u našoj porodici nema ko produžiti lozu.Zato smo sve tri pomalo sinovii možda nas je zbog toga teže voljeti. Priznaćeš,drugačija sam od svih koje su te voljele.Ja sam svoj vlastiti stariji bratkoji me naučiokako da se nosim sa muškarcimakoji ne znaju šta hoće.Možda mi je zato oko srca trnje i… Continue reading Kako voljeti ženu koja se trebala roditi kao dječak

Parobrod

Bila sam pjesnik, a onda sam postala tek prepisivač, zapisničar tvojih treptaja. Postala sam obični povjesničar, hroničar koji zapisuje svaki tvoj pokret ruke i od toga pravi historijski važan trenutak. Zapalile mi se oči od tvog pogleda. Vjerovala sam da tako izgleda klinička smrt: Stalo mi je srce kao pokvaren sat od dodira tvojih zjenica.… Continue reading Parobrod

Lađe

Nije mi ništa,samo sam još jednom, u pjesmi,utrnula za tvojim očima. Tamo gdje sam zakopala najljepšu ljubavnu pjesmu,prolilo se zvjezdano more.Kao palme na obali,rasle su tvoje trepavice,tvoji dlanovi od pamukai tvoje riječi od kristalnog šećera.Ti si pokvario moje vremenske prognoze,ali sve te kiše bile su hranaza ovu dušukoja je još uvijek međunarodni praznik suncokreta. Evo… Continue reading Lađe

Bitke

Još ponekad negdje u meni umiru jeleni i lome se zore kao more kad se slomi o stijene i raspu se kapi kao biserne suze sirene, a obale u tišini prebolijevaju izgubljene galebove i nesretne ljubavi mornara koji napuštaju primorske gradove. Još ponekad u meni umiru trave i to je sve što je od tvojih… Continue reading Bitke